Slikarica Lili Gluić rođena je u Splitu 6.1.1956. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu. Tijekom školovanja život je odnosi na neko vrijeme u Švicarsku (Zurich) i Italiju (Milano), gdje se upoznaje sa europskom umjetnošću. Udaje se i seli u Nizozemsku (Amsterdam, Deventer), gdje dolazi u neposrdan dodir s djelima vrhunskih majstora haške škole i impresionizmom uopće, te Kanadu (Toronto).
Za izražaj impresija koje stiče nije trebalo dugo čekati. Čim joj to dopuštaju obiteljske obveze, njen likovni talent nalazi put koji je nemoguće zaustaviti. Lili uvijek ističe da su prvo i najvažnije umjetničko djelo njenih petero djece na čijem se rađanju i odrastanju mogla učiti da ljudski napori surađujući s Božjim nadahnućem rađaju neizbrisivim impresijama. Intenzivira svoj rad i uz pomoć i sugestije dr Fani Celio Cega (ravnateljice Muzeja grada Trogira), Ivane prijatelj-Pavičić, Srđane Šenauer, fra Branka Periše, te pok. dr. Anatolija Kudrjavceva, koji prepoznaju njenu izvornu darovitost počinje izlagati.
Prvu izložbu priređuje u Muzeju grada Trogira, a likovna joj kritika omogućuje nastavak niza od 69 samostalnih izložbi do danas, u domovini i inozemstvu. Na poziv milanskog galeriste izlaže u Ars-Italica u centru Milana. Gostuje sa svojim radovima u Galeriji El hogar-Lugones u Buenos Airesu (Argentina). U Hrvatskom domu u Buenos Airesu izložbom uveličava proslavu Dana državnosti, pod pokroviteljstvom RH. Danas njene slike krase prostorije Hrvatskog doma u Buenos Airesu.
Bavi se ilustriranjem knjiga, kao npr. Knjigu sonetni vijenac don Stanka Jerčića „ Put križa“,“Španjolske pjesme za djecu“,te knjigu poezije „Ići dalje“ Kasije Gruica- Kurtović, zbirku poezije "Prava ljubav" iste autorice te knjigu "Gospodin mi dade vjeru" u prigodi 800. obljetnice dolaska Franje Asiškoga na hrvatsko tlo. Oblikuje i potpisuje vodič Kroz samostan i crkvu sv.Frane na Obali, te niz plakata i sličnih grafičkih uradaka. Njezine postaje Križnog puta krase Crkvicu Gospe Lurdske u Kaštel Lukšiću. Sudjeluje na nekoliko likovnih kolonija na otoku Braču i u Makarskoj. Općina Kaštela izdaje kalendar s motivima njenih slika. Bavi se umjetničkom fotografijom. Kritičke osvrte o njenom slikarstvu pišu: dr. Sergio Rotta, dr. Fani Celio Cega, dr. A natolij Kudrjavcev, Rada Dragojević, Mirela Duvnjak, Andro Filipić, dr. Tonći Šitin, Nela Žižić, Lana Brkić-Filippi, Gita Dragičević, Branka Brekalo, Stanko Špoljarić i drugi.
Njeni pejzaži, vedute, genre i mrtve prirode u tehnici ulja, akrilika i akvarela nalaze se u kulturnim ustanovama, državnim institucijama, sakralnim objektima te privatnim zbirkama u zemlji i svijetu.
Član je udruga "Likos", "Salona art" i HDLU Zagreb. Sudjeluje na 5. hrvatskom trienalu akvarela s tri rada 2011., Trijenalu pasionske baštine 2012., Međunarodnoj izložbi na temu "Žena i različitosti" 2013., Međunarodnoj izložbi minijatura u Vršilnici i Sarajevu 2015.