• Čistoća doživljaja

    Kada jedna umjetnica naniže čak trideset i pet samostalnih izložbi u nepunih desetak godina onda je to pouzdan znak da je na pravom putu, da je slikarstvo postalo ne samo izraz njezine individualnosti već i kreativne mašte koja se nije uklopila u aktualne konceptualističke sheme, već je u ozračju pluralizma postmoderne utvrdila svoj put realističkih opservacija i izražene maštovitosti. Slikarica Lili Gluić vezana je čvrsto za svoj životni prostor, osjetljiva na sugestivnu atmosferu i ugođaje prirode, idiličnu mediteransku arkadiju i sjene nekih prošlih svjetova koji trepere u svakodnevnom životu. Može se s pravom kazati da slikarskoj avanturi Gluićeva pristupa s velikom ozbiljnošću i dovoljnom mjerom umjetničke strasti s ciljem da organski poveže viđeno i zamišljeno, čujno i plastično. Nije se pri tom upustila u vode nefiguracije, već je u okvirima promišljenog mimetičkog pristupa potražila korelative za prostore svojih sanja, malih urbanih veduta, morskih pejsaža, svakodnevnog života seljaka i ribara, domaćih životinja ili mrtvoprirodne motive.

     

    Životni kovitlaci odlučili su da se rana Lilina ljubav prema slikarstvu ne pretvori u profesionalni poziv, već da zauzme onaj odlučujući dio njezine intime koji će ostati utočištem snova i zanesenosti koja je nikad nije napuštala. Nije nevažno da umjetnica slikarstvu pristupa nenametljivo, da je svjesna svojih mogućnosti, ali i želja da uvijek nešto novo nauči. Slikarski zanat svladava stalno, usavršava nove slikarske tehnike, pa je razvidno da su talent i ustrajan rad rezultirali prepoznatljivim rukopisom i interesom za figuraciju koja svjedoči o nastojanju da se svijet dohvati i zabilježi strpljivom opisnošću. Unutar tog likovnog sustava pomaci se ne događaju drastično, nego logično i profinjeno, u skladu s istraživanjima strukturalnih i kolorističkih elemenata slike. Lili je prije svega slikar-kolorist, ali u isto vrijeme vrlo senzibilan slikar-intimist koji gotovo dnevnički bilježi svijet oko sebe, realnost koja se ukorijenila u prostor i svjetlo Mediterana. Najčešći motivi Lili Gluić su krajolici, portreti muškaraca i žena, florealni motivi i mrtve prirode, reklo bi se njezin slikarski zavičaj kojega pronalazi u idiličnim evokacijama, tragovima života koji se gubi. U njezinom slikarstvu prepoznajemo spomenutu izrazito senzibilnu i intimističku crtu po kojoj se i krajolik škoja doima kao osobna interpretacija neke željene atmosfere opuštenosti, ljetne ugode i stanja snovitosti.

    Slikaričin rukopis seizmograf je njezine unutrašnje osjećajnosti, katkad čvrst i odlučan, a katkad lelujav i nošen poletom unutrašnjih raspoloženja i svojevrsne sjete. Doživljaj životodajne prirode vedar je i prozračan, kromatski kontrasti akrila najčešće su ekspresivno zvonki, uznemireni i u ritmu jeke pulsirajućeg života, dok su poetizirani akvareli svedeni su na kratke poteze gotovo intimističkog doživljaja. Lilina «romantika» svojevrsni je odgovor na kojekakve izme aktualnog slikarskoga izričaja, reakcija na podijeljeni i iscrpljeni svijet, na mračne prizore svakidašnjice koji poništavaju baštinu i čistoću života. Na njezinim slikama nema grča, sve je ovdje blago i bezbolno, lirskom darovitošću kao da se brani pravo na san, ljepotu, topli tonski ugođaj. Boje mediterana, akvarelna transparentnost, svjedočanstvo su i jednog duhovnog stanja autorice koja je u stalnoj potrazi za gotovo izgubljenom harmonijom svijeta, sklapa oči da bi otklonila svaku agresivnost, da bi u raskoši sanjanoga i evokaciji radosnih doživljaja osjetila trenutke sreće i umirenja.

    Tonći Šitin

  • izaberi tico bokun neba iznad moga grada

    Svjetlo i boje Mediterana vodilja su doživljaja prizora u slikarstvu Lili Gluić. Motivi dakako nose svoju ljepotu no punu slikovitostdobivaju u integriranju s kolorističkom tvarnošću i samimpojmom kromatskih mijena. Intenzivnom paletom Lili Gluićuzdiže uzbudljivost oblika, promatranih do razine svojevrsnog izjednačavanja teme i ugođaja. Varijantom poetskog realizmas prevladavajućom lirskom konotacijom Lili Gluić mjerom slikarskespontanosti interpretira karakteristična stanja i situacijejuga upisanih u scene emotivne bliskosti. U prvom planu nije atraktivnost predloška (premda i ta činjenicaima svoje značenje) već posvojenost prizora, neprekidno otkrivanjebogatstva znanog i dragog vidljivog kako u pulsiranjuboje, tako i zemljopisnoj posebnosti. U sintezi intimističke istkanostii blage ekspresionističke gestualnosti uprizorenja odražavajudodir konstante izgleda i bljesak trenutka, u događanjupovezivanja snage iskonske ljepote i vitaliteta svjetla u boji.Lili Gluić suvereno vlada slikarskim metijeom i s kompozicijske strane i skladnom osjetljivošću za vrijednosti palete, čimeambijenti njezinih okruženja dobivaju neospornu umjetničkuautentičnost. Vedute, kako Splita tako i drugih naselja uz more,pejzaži, marine, raslinje, genre scene slikani tehnikama na platnui akvarelom, čine slijed slikan zanosom i u cjelovitosti motivai u njegovim detaljima.Lili Gluić na potki klasične estetike gradi svoj svijet slikarske svježine, u dojmljivom opusu brojnih razložnih izdanaka, u rasponuod opisnosti do potrebite naznake predmetnog. Postojekod stvaralaštva Lili Gluić okviri stilske dosljednosti, ali je i uočljivoizbjegavanje bilo kakve, makar i sretne, izvedbene formule budući da za nju slika događaj koji traži iskrenu jeku doživljenog. A motiv koji s radošću preobražava koliko je pred njom,toliko je i u njoj. Konačno nalazi se Lili Gluić na domaćem terenu, prostoru prožetim osobnim životom, te je njena umjetnost, preko talenta,odgovor na dar ljepote koja je ispunjava. Vraćanje je to sazahvalnošću, i okom, srcem i rukom, širini i dubini veličajnostiprimljenog. Sa spoznajom da se radi o daru bez granica, jer ljepotau svoj stvarnosti prepunjena je duhovnom dimenzijom.S udivljenjem slikarice pred silnicama mora, srazom valova sastijenjem, potenciranog reljefnom strukturom površine, bojom izuzetne energije. Lili Gluić uprisutnila je i smiraj pučine, s barkamau moru i na kraju. A kada je ušla u tkivo grada, poglavitoSplita, zastala je pred spomenicima, orijentirima prostora, ali izašla u pitoreskne zakutke sa zdanjima upisanog vremena. Fasciniranaje slojevitošću povijesti grada, nalazeći niz zanimljivihrakursa u odnosima ulica, trgova i arhitekture, oplemenjujućiih kolorističkom zvučnošću. U akvarelima suptilnošću poteza iutišanom paletom Lili Gluić s mnogo simpatija bilježi male životnepriče, u slikama pomalo kontrastnim „reprezentativnim“vedutama.Lili Gluić kreativnim nabojem i znatiželjom u odabranoj zbilji motivike juga osobnošću poetike nalazi stalnu mogućnost obnavljanja,čime i potvrđuje pripadnost krugu umjetnika inspiriranih atmosferom i bojama Dalmacije.

     

    Stanko Špoljarić

  • Kritika za katalog selca 2007.
    Uronjena u mediteransku floru: maslinu, vrijes, kadulju i brnistru, gazeći uglačano kamenje dalmatinskih kaleta, putujući – radoznalog, otvorenog i druželjubivog duha, promatrajući žene i muškarce, ribe i mačke, koze i magarce, ona utiskuje proživljeno svakim potezom kista u platno ili pak papir. Ne postavljajući pitanja smisla vrijednosti u širem kontekstu, hrabro i bez oklijevanja, vođena instiktom i stvaralačkim porivom ona slika i izlaže.

    Kroz svoju umjetničku potragu stila i načina tretiranja slikarske površine, mijenjajući formate uočavamo nepokolebljivost i dosljednost u odabiru slikarskih motiva.Ne udaljujući se od zbilje i tako potvrđuje dostatnost i možda nenadmašivost vlastitog okruženja, a prirodne resurse valorizira kao neiscrpne izvore inspiracije. Svježi i sigurni pokret kista, odabir i miješanje boja uočavamo u manjim formatima kako onima rađenima u tehnici ulja na platnu, tako i onima rađenima u tehnici akvarela.


    Kako sam istakla u ranijem osvrtu na njen rad, izdvojila bih kao posebno iskrene, uvjerljive i svježe slike malog formata slikane u tehnici akvarela. Unatoč činjenici da je akvarel, brza tehnika koja zahtijeva oštro oko i brzu ruku, koja ne dopušta pogrešku Lili se vrlo dobro snalazi i postiže čistoću i prozračnost na tim malim slikama.


    Tragajući i dalje za vlastitim izrazom unutar impresionističkih smjernica, ona pomiče granice svog slikarskog umijeća.


    Mirela Duvnjak, povjesničarka umjetnosti

  • Ljubav prema impresionizmu

    U likovnom opusu splitske slikarice Lili Gluić tehnika i motivi dvije su konstante. Akrilik na platnu i akvarel slikarski su mediji za kojima autorica kontinuirano poseže kako bi izrazila svoju duboku fascinaciju svijetom koji je okružuje i sraslost sa svime što Mediteran čini prepoznatljivim. Iako Lili često slika i sakralne motive, njen likovni opus određuju motivi strogo maritimne tematike, dalmatinska flora i fauna, kamena rustikalna arhitektura i motivi iz svakodnevnog života ribara i težaka. Ljudske likove ponekad slika pojedinačno, a često ih prikazuje grupno ili u paru. Međusobno komuniciraju obavljajući ribarske i težačke poslove, kartaju, razgovaraju, vesele se, a ponekad su u zavadi (“Svađene“). Prikazi su to bezazlenih svakodnevnih situacija načina života koji polako nestaje s naših prostora i odraz su autoričinih težnji da kroz likovnost (ako već drugačije ne može) zaustavi neumitne promjene u prostoru i vremenu. Sam naziv izložbe sugerira najdublju intimnu povezanost s morem koje je ishodište autoričinih slikarskih interesa.

     

    Lili vrlo često slika životinje: koza, mačka i tovar nezaobilazni su motivi na njenim slikama i autorica uspješno uspijeva „uhvatiti“ njihove fizičke i karakterne osobine.

     

    Kada akvarelom želi prikazati pejzaž ili ljudske i životinjske figure, autorica se prilagođava tehnici i u pravilu gotovo shematski prikazuje prostor i likove, ne opterećujući se detaljima. Koristeći akrilik, prepušta se boji (omiljenoj ljubičastoj, zelenoj i plavoj) i nanosi je u gustim potezima stvarajući koloristički razigrane kompozicije u kojima otkriva svoju ljubav i težnju prema impresionističkom izričaju, a detaljima na ljudskim i životinjskim likovima posvećuje više pozornosti. Motive domaće kamene gradnje (stambene kuće, crkvice) nastoji prikazati sa što više arhitektonskih elemenata i pratećih detalja iz svakodnevice (cvijeće, rasvjetna tijela itd.).

     

    Bitna odrednica njenih radova je ustrajnost u motivima, dosljednost u tehnici i, u cjelini, unošenje obilja svjetlosti u svako djelo. Svojim likovnim radovima Lili Gluić bilježi ono što naš mediteranski, dalmatinski i otočki identitet čini specifičnim, lijepim i prepoznatljivim. U tome ustraje već duži niz godina.

    Rada Dragojević Ćosović

  • Malo mi je jedan, jedan život s tobom

    Slikarica Lili Gluić već nas godinama svojim izložbama poziva na druženja u ozračju tradicije. U prigodi 47-me samostalne izložbe, pored niza motiva kojima evocira Dalmaciju kakvu bismo zauvijek htjeli, Lili podastire i tematski različit ciklus akvarela, u toj je tehnici posebice zanimljiv. Iako je odabrala naslov izložbe “Malo mi je jedan, jedan život s tobom” u maniri romantičnog zanosa nekih sretnijih festivalskih ljeta, dio recentnih radova dotaknut je životom današnjice i sveprisutnim osjećajem beznađa. Lili je, naime, izložbu posvetila „našoj“ ženi, osloncu obitelji, oslikavajući njezinu sudbinu postala je svjedokom vremena u bremenitoj hrvatskoj svakodnevici. Prozračnim potezima boje razblažene vodom, likovnim jezikom Lili nam ukazuje na ne baš ugodnu istinu o „friškim“ penzionerima, ostarjelim seoskim domaćinstvima, o napuštenosti obiteljskoj, društvenoj, prijateljskoj… Lazurni namazi boja u opreci su s tematikom, prepliću se vremena, osjećaji, sve se doima i istim i drukčijim, zbunjuje nas autoričin nježni rukopis i pomno bilježenje raspoloženja s porukom koju šalje. Vodom umjetnica nijansira i oblikuje pognute ljudske figure. Ukapala ih je Lili na pozamašnu bijelu podlogu koja istiskuje, guta, podčinjava sve na njoj oslikano. Razlijevanje boja je kontrolirano, u službi priče i prizora, akvarel ovdje ima i narativnu ulogu. Motivi su jasni, ugođaj postignut, poruka poslana, a sve navedeno Lili postiže ovlašnim i brzim potezima kistom po papiru. Greške akvarel ne oprašta. 

    U drugom dijelu izložbe Lili se iznova dokazuje kako vrsna umjetnica animalistike. Prikazi životinja nisu česti u suvremenoj umjetnosti, potrebna je iznimna stvaralačka vještina i dobro poznavanje anatomije životinja da bi prizor bio uvjerljiv, a pokret zaustavljen na papiru u pravome trenutku. Lili suvereno niže glave tovara, češljugare na grani, tuke i konje, mačke, mala stada koza. Životinje oblikuje skladno, s puno ljubavi u tek nekoliko boja. Smješta ih u krajolike, sjajne likovne minijature slobodnih kolorističkih poteza umilne ljepote.

    I Lilini motivi iz riznice graditeljske baštine reducirani su na odnos boje i površine. Isprekidanim potezima umjetnica otkriva što slika birajući prepoznatljivo i najemotivnije od Dalmacije: njene kale, Splitsku luku, Solurat, Rivu, svetoga Jeru, Vela Luku. I ovdje Lili ostavlja velike prostore bjeline, svjetlo dominira, postupak dematerijaliziranja sve je jači, nezaustavljivo umjetnicu vodi do apstraktnih dijelova kompozicije. Ipak, Lili svoje uporište već je utemeljila u tradiciji, kako slikarskoj tako i mediteranskoj, na njezinim djelima odavna je profiliran autorski izričaj, kolorit i motivski vokabular. U akvarelu Lili dodatno svoje slike boja emocijom, onom bez koje ne bi ni svita bilo.
     

     

    Branka Brekalo, prof.

  • More me beskrajno ljulja do na kraj

    / doživljaj prvi

    Na obali sam… Ispred mene Liline slike, slike iz djetinjstva i slike iz života mojih didova i baka... Vidim jarbole brodova, kamene kuće, težake i ribare, tovare i maslinike u lazurnoj izmaglici… Ne znam jesu li to uspomene ili zapisi priča, ili je to stvarnost, magličasta krhkost bez obrisa. More me beskrajno ljulja do na kraj… kraj sjećanja što seže tamo negdje. Znamenito se Biokovo gubi u ljetnoj opijenosti sunca nad morem. Teško i umorno gledam kroz borove, oči mi poluotvorene, sklapaju se. Sunce neumoljivo prži, cvrčci neumorno cvrče. Prijatelji opet uživaju na škrijima… Zrcale se njihove mladenačke ljubavi, jasne, tekuće, brzoplete, zaboravljene u sjaju prirode oko razigranih sunčanih zraka… More me beskrajno ljulja do na kraj… Sve je podređeno varljivoj ljepoti postojanja, a život je prekratak… Gledam boje. Samo ponekad su jače, toplije i uočljivije kada sunce pada u beskraj… dok od našeg života ostaju samo trenuci zapleteni u stamenoj staroj maslini ili boru onkraj rive gdje šetali smo… Ako baš nitko ne upamti naš hod tu je priroda, i dalje ista, prekrasna pozornica naših života… onih prošlih i tek rođenih… More me beskrajno ljulja do na kraj…

     

    / doživljaj drugi

    Stvarajući svoje slike splitska slikarica Lili Gluić najčešće koristi tehniku akvarela vjerno prikazujući svevremensku ljepotu primorskih krajobraza, povezujući tako more i davninu. Jer, tehnika je to koja omogućuje prikaz karaktera vodene površine – mora… svježinu i jasnost kristalnih sunčanih dana na Hvaru, u Betini, Trogiru, Splitu, u Makarskoj. U prozračnosti ljetnog dana boje se slijevaju svježe i prirodne, bez teških kontura i ritmike. Na slikama polja lavande, čovik i tovar, kale, konobe, a iz motiva iščitavamo nekadašnje običaje i život. No, ipak se ponekad, samo pogledom na «Latinski jarboli», osjeti ritam. Tamo gdje su slike obojane jačim bojama u tehnici akrila otkrivaju nam novi slikaričin nerv, zasad pritajen i neobjašnjen, kao na slici «Maslina». Biblijski motiv masline u igri jake zelene, žute, jarkocrvene, plave, pa i crne boje izniman je i sam sebi dovoljan. «Hvar», «Jarići», «Makarska», i još nekoliko slika, rađene su slično, u službi jače boje i izričaja! Prevlast plave boje na pojedinim motivima nije pravilo. Trenutna raspoloženja u duboku doživljaju sebe, prošlosti i sadašnjosti, pretapanje emocija u život sam - slikarici Lili inspiracija su za motive. Slikarskom bistrinom naglašava osobitosti u okruženju neizrecive ljepote. More me uistinu beskrajno ljulja do na kraj…

    Ivana Kokić

  • Nebo nad Splitom

    Ciklus novih akrilnih slika Lili Gluić nastao u posljednje dvije godine predstavlja nastavak autoričina  kontinuiranog  istraživanja  slike  kao  doživljaja    vizualne  stvarnosti  koja  se  sve više odmiče od velikih utjecaja i polako potvrđuje slikarski put koji zrcali njezinu osobnost i emotivne raspone. Nije ovdje riječ tek o vedutama grada već i o specifičnoj imaginaciji koja preobražava pejzaže u gotovo subjektivne krajolike duše putem različitih tonskih matrica boje koje komuniciraju na nov način….Mislimo da Lili nije do sada pokazala takvu slobodu slikanja, snažni vitalitet slikarskog postupka   koji odgovara izazovima vremena, silovite i pastozne nanose, reflekse svijetla i boje, sretan ritam geste i čulnosti registra odabranog pigmenta. Pogledi na zidine Palače i zdanja uz morsku obalu koja su izložena udarima juga ili bure, odabrani pejsažni fragmenti, poprimaju novim gradbenim postupkom (brzi potezi špatulom) dinamiku kolorističkog zanosa, svježinu i slobodu obrisa koji statično u realitetu pretvara u kovitlac i udare gotovo pokrenute morske mase….Lili se koristi svim slikarskim sredstvima da dočara crvenilo neba (suhi kist), da pod utjecajem rada u plein-airu  raščlani tamnije boje mora u kojoj siva nadvladava modru, tamna zelena guši boje ljeta, a čitava skala toplog okera, zlatno žute ili bijele utkana je u kameni Peristil.
    Zanimljivo je da slikarica dugi niz godina nije mijenjala svoj ikonografski repertoar i gradbeni izbor ali kao da se naslućivao ovaj gejzir obrata u kojemu se javlja nova komunikacija s prirodom koja nosi određenu napetost, da bi s druge strane kao svojevrsni kontrapunkt ostale stare teme mirnog tihovanja, zaboravljanih adresa, domaćih životinja, svijeta koji nestaje, oaza privatnog univerzuma u kojemu dominira akvarelna jasnoća, sigurnost utočišta i već intuitivna fiksacija kolorističkih odnosa. I u jednom i u drugom slučaju dominira atmosfera, pozitivni, dionizijski stav prema životu, prema umjetnosti, ali ne skrivaju se ni trenuci tjeskobe, ranjivost ljudskog života u neraskidivom lancu žena-grad-priroda-ljubav-samoća-duša.
    Lili je do sada priredila preko 60 samostalnih izložbi i mogao bi neko primijetiti da je riječ o procesu brzog nastanka slika što moguće otežava dublje promišljanje raznih elemenata slikarstva, ostavlja dojam nedovršenosti. Međutim, pred nama je umjetnica bez hinjene strasti za radom, slikarica oka i srca, iskrena putnica koja bez predaha istražuje i promatra svijet dnevnički bilježeći svoja zapažanja, a sve se doima kao osobna interpretacija Liline intimne, žudene Itake. Od impresionizma do intime, od traganja do čistih oblikovnih struktura izbalansirana kolora,  danas već do ruba apstrakcije. Umjetnost Lili Gluić mjesto je čežnje, nostalgije, radosti i bogate krošnje sjećanja.



    Tonći Šitin

  • Slikarski opredmećena skrivena ljepota Trogira
    U slikarstvu Lili Gluić kao da postoji neki skriveni unutrašnji život koji čini osnovicu od koje se njezina umjetnost hrani. Moguće tijekom stvaralačkog procesa svaka slika prenosi autoričine (skrivene) poruke i tako se slikarstvo učvršćuje kao medij kojim se te poruke najsigurnije odašilju. Likovna partitura je sve šira, ali ostaje vezana uz svakodnevni život ljudi uz more, domaće životinje, ribe i ptice, mrtvu prirodu, vedute… Uz motive koji u sebi vežu više značenja od magije i sna, djetinjstva do straha od samoće i usamljenosti… Uz propitivanja kako vanjska fasada vremena utječe na zdrobljeni život suvremenog čovjeka i procese depersonalizacije, Lili u isto vrijeme samokritički i predano radi na metjerskom istraživanju i usavršavanju slikarskih tehnika od akvarela do ulja na platnu, kadar slike joj je zasićen i posvuda se osjeća dinamično kolorističko pulsiranje slikovne epiderme. Pomnom oku neće promaći činjenica da se slikarica ipak postupno mijenja, da slijedi neki unutarnji nagon a da ipak u isto vrijeme ostaje vjerna sebi.
    Većina slika ovdje izloženih posvećena je vedutama Trogira, gradu u kojemu ona nije gost pred motivom već česti promatrač i poznavatelj duha koji se uselio u prastare kamene spomenike. Lili doživljava dekorativne ulice Trogira i male trgove, balature i fasade kao krajolik koji je postao neodvojivi dio njezina života tako da transponirati viđeno u drugi oblik realnosti podrazumijeva za nju uvijek iznova novi doživljaj. Koloristička vedrina i radost boja koje se igraju na svjetlu uvlače nas u mizanscenu jednog zaboravljenog i iščezlog vremena, u nostalgičnu idilu prošlosti koja svjedoči o romaničkogotičkom duhu kojega više nema. Sve što Trogir ima od Katedrale sv. Lovre, Radovanova portala, Gradskih vrata prema kuli Kamerlengo i natrag u srce grada dio je svjetske baštine, sve lebdi između negdje i svugdje. Ali „suveniri“ koje Lili odabire nisu u pravilu spomenička građa već je to rustikalna idila usred grada, to su kamene uske ulice i oronule fasade kojima ukras čine đirani i drugo šareno cvijeće u pitarima, ljudi su se skrili da ne bi toj razigranoj slici umanjili ditirambsku radost.
    Pogled pak s Čiova otvara jugozapadni prostor grada prema nebu i širokim vizurama kamenog niza palača koje kao da izrastaju iz prozračnog plavetnila mora, arhitektura se spaja s palmama, poetski realizam nestaje u nadrealnim i apstraktnim preobrazbama prostornog i metaforičnog….Slikarica kolorističkim odnosima postiže zanimljive kontraste, namazi su često dinamični i rezultiraju silovitom ekpresivnošću koja, istina, ostaje u prepoznatljivoj figuraciji ali unutarnja previranja i traganja kao da je navode k poetskom realizmu i sublimaciji prethodnih iskustava s optičkom dimenzijom doživljaja. Nasuprot tomu prozračni akvareli s temama iz svakidašnjeg života, crtežom i lazurnim nanosima boje majstorske su bilješke posebnih trenutaka, fascinacije atmosferom juga koja zaustavlja pokret ljudi, ptica ili riba bojom i svjetlom.
    Lili Gluić i ovim suvenirima Trogira iskazuje se kao slikarica koja osjeća duh grada, njegove neponovljive ugođaje, kolorističku vedrinu koja kao da pjeva u suptilnoj orkestraciji boja i smirenim kompozicijskim odnosima, preplitanjima realnoga i aluzivnog, sa sve jasnijim predznacima lirske apstrakcije….

    Tonći Šitin

  • Sunce na zrcalu mora

    Lili Gluić je po mnogo čemu posebna slikarica. Njezina eruptivna umjetnička osobnost te snažni subjektivitet uvijek joj je bio pouzdan oslonac u radu jedanko kao nepresušna radna energija, široka sposobnost komunikacije i intuicija čije impulse slijedi brodeći neizvjesnim stazama umjetnosti. Kad se Lili dohvati kista ona ne zna stati. Nisu joj dostatne tek jedna ili dvije slike kako bi ostvarila ono zamišljeno.
    Tako su nastali njeni ciklusi koji su grijali i razmicali slikaričinu maštu. Jedan od njih je dakako ciklus inspiriran  gradom Trogirom; motiv Trogira nad kojim krijesi uzavrelo sunce, a oko grada uskovitlano nebo i more u usklađenim nijansama plavih, sivih i ljubičastih tonova boje s ponekim akcentom žutog i crvenog. Trogir sjaji u odsjaju magličastih membrana ogledala u kojima kao da je sažeto sveukupno vrijeme, ono nekad i ono sad.
    Kroz ogledala svojih slika, koje su zapravo prozori njezine duše, Lili Gluić viri u svijet oko sebe i u svoju nutrinu, ogledajući se u nekim novim svjetovima kroz koje ponekad Sunce i Mjesec zamućeno sjaje.
    Fascinirana ljepotom svijeta u kojemu živimo i svijeta koji je sposobna izmaštati, slikarica se suprotstavlja prirodi našeg poremećenog društva i ludilu naših života prožetih vlastitim opsesijama i okrutnostima.

    Danka Radić

  • Vedre slike vedre duše



    Autorica niže morske pejzaže, urbane i ruralne cjeline, mrtvu prirodu, a svi motivi snažno su povezani s dalmatinskim podnebljem, načinom mediteranskog života i svaka od  slika ima priču širu od veličine zadanoga okvira.Zato se slikarstvo Lili Gluić čini poznatim, jer budi emociju prepoznavanja, likovnim jezikom rekonstruira hod kroz osobni prostor i vrijeme.U svemu oslikanom Lili traži iskonsku ljepotu pa su i njezine nevere, lebićade i juga, poetična slika čudesne prirode koja nam u različitim oblicima i bojama otkriva misterij Života.Lilina paleta ne zazire od boja, štoviše, svjetlo i raskošan kolorit temelj su njezina slikarstva. 

    Uvjerljivim, odlučnim, širim namazima kista umjetnica nanosi boje na podloge stvarajući  slike omiljenih nam motiva koji u vremenu mnogih kriza postaju odmorišta duše oblikovana po mjeri nostalgična sjećanja i priželjkivanja bolje sutrašnjice.
    Motivi Lilina slikarstva postojani su, jasni i stabilni. Zanimljiva mi je Lilina „Regata“ s gotovo barokno uskomešanom kompozicijom, oblim potezima kistai mekšim kolorističkim pretapanjima.Na tom se planu Lili Gluić najviše približava čistom, apstraktnom slikarstvu.Vjerojatno je motiv ono što umjetnicu najviše određuje i usmjerava, a upravo je „Regata“ rasterećena određenja mjestom zbivanja, pokazatelj drukčijih i likovno slobodnijih mogućnosti, ključ otvaranju novog duhovnog prostora gdje vladaju boje i svjetlost, a slikarske varijacijesu beskrajne, samo Nebo im  je granica.Prepoznavajući takvu kvalitetu slikarstva Lili Gluić, zanimalo bi me gdje bi umjetnicu gotovo djetinje prepuštanje likovnosti moglo odvesti. Dokazala je Lili suvereno vladanje osnovama slikarstva varirajući motive Splita, Trogira, Solina, Dalmatinske zagore, u pejzažima skladnih kompozicija.Korak dalje u istraživanju dao bi Lilinom sllkarstvu dimenziju više i uvjerena sam, temeljem do sada viđenoga, kako bi Lili Gluić uspjela zadržati toplinu,vedrinu prizora, kada bi ga tek i naslutom oblikovala na platnu.

     

    Branka Brekalo,prof.