[et_pb_section fb_built=”1″ _builder_version=”4.24.3″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}” theme_builder_area=”post_content”][et_pb_row _builder_version=”4.24.3″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}” theme_builder_area=”post_content”][et_pb_column type=”4_4″ _builder_version=”4.24.3″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}” theme_builder_area=”post_content”][et_pb_text _builder_version=”4.25.0″ _module_preset=”default” text_font=”|300|||||||” text_font_size=”17px” text_line_height=”1.6em” hover_enabled=”0″ global_colors_info=”{}” theme_builder_area=”post_content” sticky_enabled=”0″]<\/p>\n
Odre\u0111ena svojim zavi\u010dajem u vlastitom stvarala\u0161tvu, te uporna, dosljedna i temeljita u njegovom neprestanom interpretiranju, slikarica Lili Glui\u0107, nastavlja s neskrivenom predano\u0161\u0107u i stra\u0161\u0107u baviti se temom ba\u0161tine kroz odnos suvremenog bezdu\u0161nog mentaliteta i sve ugro\u017eenijih umjetni\u010dkih i duhovnih vrijednosti. Dubokim poniranjem ispod povr\u0161ine, slikarica istra\u017euje nove mogu\u0107nosti likovnog tuma\u010denja ovog mediteranskog oblika tla i otvara bezmalo metafizi\u010dko pitanje, pitanje du\u0161e.<\/p>\n
\u201eZaroni duboko u du\u0161u svoju\u201c je poziv da uronimo u svoju nutrinu, u svoje uto\u010di\u0161te, u ljepotu, u genijalna nadahnu\u0107a, kona\u010dno, u svoju besmrtnost gdje se preska\u010du ograde vremena i prostora. Ljepota je u du\u0161i, i umjetnik tu mora zaviriti da je prepozna i projicira na umjetni\u010dko djelo, da ono postane \u201elijepo\u201c.<\/p>\n
U dana\u0161njoj kulturi pro\u017eetoj znanstvenim duhom, pojam ljudske du\u0161e je doveden do zaborava i i\u0161\u010deznu\u0107a, te je sveden na retori\u010dku ili pjesni\u010dku figuru, odnosno na rije\u010d kojoj se pridaje tek simboli\u010dka vrijednost. U kaoti\u010dnom svijetu, u kojem se sve vrti tako brzo, ve\u0107ina ljudi zaboravlja sebe, svoju du\u0161u. \u010covjek je vi\u0161e povezan sa vanjskim svijetom nego sa onim nutarnjim \u0161to ga osje\u0107a\u00a0 u sebi. Kako se u svemu tome spa\u0161ava \u201eumjetni\u010dka du\u0161a\u201c? Spasiti svoju du\u0161u u \u201esvijetu bez du\u0161e\u201c zna\u010di pro\u0161iriti svoj pogled, \u201ezaroniti unutra duboko\u201c, ne predo\u010davaju\u0107i vi\u0161e predmete u njihovoj singularnosti, ve\u0107 kroz mre\u017eu odnosa unutar kojih se nalaze.<\/p>\n
Lili Glui\u0107 Isticanjem za nju vizualno najzna\u010dajnijih elemenata, prevladava tradicionalisti\u010dko shva\u0107anje krajolika i ljudskog lika, te ostvaruje njegovo novo, vlastito tuma\u010denje na dva mogu\u0107a na\u010dina. U prvome, polazi od dijaloga s prirodom, od izvanjskog prema nutarnjem. Napu\u0161ta opisnu interpretaciju, zgu\u0161njava svoje zapise kroz novi likovni govor koji vodi ruku do praga umjerenog enformela. Taj put odvodi je prema sa\u017eimanju i apstrahiranju motiva na prepoznatljiv znak, na simbol, kako bi se doku\u010dila i dohvatila bitnost i ostvarilo kontemplativno ozra\u010dje blisko apstrakciji (\u201eOton Gliha: \u201eKada se slikaru \u010dini da je najudaljeniji od prirode, on joj je, u stvari, najbli\u017ei\u201d). Drugo polazi\u0161te ovog istra\u017eiva\u010dkog procesa kod Glui\u0107\u00a0 je od iznutra prema vani. Iz vlastite duhovnosti, iz mjesta \u010dovjekovog identiteta\/kontinuiteta \u010duvanog u onostranosti, prema svetrajnom do\u017eivljaju stvarnosti. Na ovim slikama autorica ne prelazi grani\u010dnu crtu figurativnog slikarskog iskaza, ali naturalisti\u010dkim na\u010dinom slikanja, posti\u017ee privid irealnog i vizionarskog, u atmosferi magi\u010dnog realizma. To vi\u0161e nisu one stare vale, ribarski svijet i regate, ve\u0107 je to podru\u010dje imaginarnih prostora, podru\u010dje mistike i tajanstvenosti. Oto\u010dki svijet. Trajanje izme\u0111u neba i mora. Apsolutni mir vlada na ovim slikama. Je li tako zami\u0161ljamo raj, je li to prostor vje\u010dnoga \u017eivota? Po jedan \u010dovjek vesla u svakoj barci, dalek i sam. Pitamo se odakle dolazi i kamo ide. Ubrzo shva\u0107amo pred formom diptiha da smo pozvani na dva odvojena svijeta, da se \u017eivot nastavlja i otkriva kao putovanje, \u201eperegrinatio\u201c.<\/p>\n
\u017dele\u0107i nam na tim putevima pribli\u017eiti nadosjetilni sadr\u017eaj, autorica potencira reljefnu strukturu povr\u0161ine slike, \u010dine\u0107i je vibrantnom i pokrenutom. Povr\u0161ina svake slike reljefno je istaknuta u prostor. Vrtlo\u017enim kretnjama gradi povr\u0161inu slike, vidljivi su osnovni gradivni oblici, mogu se osjetiti: o\u0161trina morske hridi, hrapavost borove kore, \u010dvorovi maslinovog debla, zrnatost me\u0111e… Ipak, s druge strane kao kontrast prethodnom, stvara usporedno glatku i napetu strukturu slike polaganim i odmjerenim kretnjama lak\u0161eg tempa koje otkrivaju meditativni proces bilje\u017eenja ugo\u0111aja na slici. Vo\u0111eni smo pa\u017eljivo u svakoj emociji, od ushita do smiraja.<\/p>\n
Na pitanje kako pre\u017eivjeti u ovim vremenima u kojima se sve mijenja, Lili Glui\u0107 \u0107e kazati: \u201ePobje\u0107i u iskonsko, u vje\u010dno, stvarati iznova novo.\u201c<\/p>\n
Ostvaruju\u0107i dijalog s du\u0161om, svojim zaronima ponudila nam je slikopis koji jasno svjedo\u010di da je stvaranje duhovni proces, a djelo duhovna vibracija umjetnika u koje umjetnik, svjesno ili nesvjesno\u00a0 udahnjuje svoju du\u0161u.<\/p>\n
<\/p>\n
Maris \u0160i\u0161evi\u0107, povjesni\u010darka umjetnosti<\/em><\/p>\n [\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Odre\u0111ena svojim zavi\u010dajem u vlastitom stvarala\u0161tvu, te uporna, dosljedna i temeljita u njegovom neprestanom interpretiranju, slikarica Lili Glui\u0107, nastavlja s neskrivenom predano\u0161\u0107u i stra\u0161\u0107u baviti se temom ba\u0161tine kroz odnos suvremenog bezdu\u0161nog mentaliteta i sve ugro\u017eenijih umjetni\u010dkih i duhovnih vrijednosti. Dubokim poniranjem ispod povr\u0161ine, slikarica istra\u017euje nove mogu\u0107nosti likovnog tuma\u010denja ovog mediteranskog oblika tla i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1100","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1100","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1100"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1100\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1100"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1100"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1100"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}