[et_pb_section fb_built=”1″ _builder_version=”4.24.3″ _module_preset=”default” hover_enabled=”0″ global_colors_info=”{}” sticky_enabled=”0″][et_pb_row _builder_version=”4.24.3″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][et_pb_column type=”4_4″ _builder_version=”4.24.3″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][et_pb_text _builder_version=”4.25.0″ _module_preset=”default” hover_enabled=”0″ global_colors_info=”{}” text_font=”|300|||||||” text_font_size=”17px” text_line_height=”1.6em” sticky_enabled=”0″]<\/p>\n
\/ do\u017eivljaj prvi<\/em><\/strong><\/p>\n Na obali sam\u2026 Ispred mene Liline slike, slike iz djetinjstva i slike iz \u017eivota mojih didova i baka… Vidim jarbole brodova, kamene ku\u0107e, te\u017eake i ribare, tovare i maslinike u lazurnoj izmaglici\u2026 Ne znam jesu li to uspomene ili zapisi pri\u010da, ili je to stvarnost, magli\u010dasta krhkost bez obrisa. More me beskrajno ljulja do na kraj\u2026 kraj sje\u0107anja \u0161to se\u017ee tamo negdje. Znamenito se Biokovo gubi u ljetnoj opijenosti sunca nad morem. Te\u0161ko i umorno gledam kroz borove, o\u010di mi poluotvorene, sklapaju se. Sunce neumoljivo pr\u017ei, cvr\u010dci neumorno cvr\u010de. Prijatelji opet u\u017eivaju na \u0161krijima\u2026Zrcale se njihove mladena\u010dke ljubavi, jasne, teku\u0107e, brzoplete, zaboravljene u sjaju prirode oko razigranih sun\u010danih zraka\u2026 More me beskrajno ljulja do na kraj\u2026 Sve je podre\u0111eno varljivoj ljepoti postojanja, a \u017eivot je prekratak\u2026 Gledam boje. Samo ponekad su ja\u010de, toplije i uo\u010dljivije kada sunce pada u beskraj\u2026 dok od na\u0161eg \u017eivota ostaju samo trenuci zapleteni u stamenoj staroj maslini ili boru onkraj rive gdje \u0161etali smo\u2026 Ako ba\u0161 nitko ne upamti na\u0161 hod tu je priroda, i dalje ista, prekrasna pozornica na\u0161ih \u017eivota\u2026 onih pro\u0161lih i tek ro\u0111enih\u2026 More me beskrajno ljulja do na kraj\u2026<\/p>\n \/ do\u017eivljaj drugi<\/strong><\/em><\/p>\n Stvaraju\u0107i svoje slike splitska slikarica Lili Glui\u0107 naj\u010de\u0161\u0107e koristi tehniku akvarela vjerno prikazuju\u0107i svevremensku ljepotu primorskih krajobraza, povezuju\u0107i tako more i davninu. Jer, tehnika je to koja omogu\u0107uje prikaz karaktera vodene povr\u0161ine \u2013mora\u2026 svje\u017einu i jasnost kristalnih sun\u010danih dana na Hvaru, u Betini, Trogiru, Splitu, u Makarskoj. U prozra\u010dnosti ljetnog dana boje se slijevaju svje\u017ee i prirodne, bez te\u0161kih kontura i ritmike. Na slikama polja lavande, \u010dovik i tovar, kale, konobe, a iz motiva i\u0161\u010ditavamo nekada\u0161nje obi\u010daje i \u017eivot. No, ipak se ponekad, samo pogledom na \u00abLatinski jarboli\u00bb, osjeti ritam. Tamo gdje su slike obojane ja\u010dim bojama u tehnici akrila otkrivaju nam novi slikari\u010din nerv, zasad pritajen i neobja\u0161njen, kao na slici \u00abMaslina\u00bb. Biblijski motiv masline u igri jake zelene, \u017eute, jarkocrvene, plave, pa i crne boje izniman je i sam sebi dovoljan. \u00abHvar\u00bb, \u00abJari\u0107i\u00bb, \u00abMakarska\u00bb, i jo\u0161 nekoliko slika, ra\u0111ene su sli\u010dno, u slu\u017ebi ja\u010de boje i izri\u010daja! Prevlast plave boje na pojedinim motivima nije pravilo. Trenutna raspolo\u017eenja u duboku do\u017eivljaju sebe, pro\u0161losti i sada\u0161njosti, pretapanje emocija u \u017eivot sam – slikarici Lili inspiracija su za motive. Slikarskom bistrinom nagla\u0161ava osobitosti u okru\u017eenju neizrecive ljepote. More me uistinu beskrajno ljulja do na kraj\u2026<\/p>\n <\/p>\n Ivana Koki\u0107<\/p>\n [\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \/ do\u017eivljaj prvi Na obali sam\u2026 Ispred mene Liline slike, slike iz djetinjstva i slike iz \u017eivota mojih didova i baka… Vidim jarbole brodova, kamene ku\u0107e, te\u017eake i ribare, tovare i maslinike u lazurnoj izmaglici\u2026 Ne znam jesu li to uspomene ili zapisi pri\u010da, ili je to stvarnost, magli\u010dasta krhkost bez obrisa. More me beskrajno […]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-525","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/525","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=525"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/525\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1007,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/525\/revisions\/1007"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=525"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=525"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gluic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=525"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}