Ciklus novih akrilnih slika Lili Gluić nastao u posljednje dvije godine predstavlja nastavak autoričina kontinuiranog istraživanja slike kao doživljaja vizualne stvarnosti koja se sve više odmiče od velikih utjecaja i polako potvrđuje slikarski put koji zrcali njezinu osobnost i emotivne raspone. Nije ovdje riječ tek o vedutama grada već i o specifičnoj imaginaciji koja preobražava pejzaže u gotovo subjektivne krajolike duše putem različitih tonskih matrica boje koje komuniciraju na nov način…. Mislimo da Lili nije do sada pokazala takvu slobodu slikanja, snažni vitalitet slikarskog postupka koji odgovara izazovima vremena, silovite i pastozne nanose, reflekse svijetla i boje, sretan ritam geste i čulnosti registra odabranog pigmenta. Pogledi na zidine Palače i zdanja uz morsku obalu koja su izložena udarima juga ili bure, odabrani pejsažni fragmenti, poprimaju novim gradbenim postupkom (brzi potezi špatulom) dinamiku kolorističkog zanosa, svježinu i slobodu obrisa koji statično u realitetu pretvara u kovitlac i udare gotovo pokrenute morske mase…. Lili se koristi svim slikarskim sredstvima da dočara crvenilo neba (suhi kist), da pod utjecajem rada u plein-airu raščlani tamnije boje mora u kojoj siva nadvladava modru, tamna zelena guši boje ljeta, a čitava skala toplog okera, zlatno žute ili bijele utkana je u kameni Peristil.
Zanimljivo je da slikarica dugi niz godina nije mijenjala svoj ikonografski repertoar i gradbeni izbor ali kao da se naslućivao ovaj gejzir obrata u kojemu se javlja nova komunikacija s prirodom koja nosi određenu napetost, da bi s druge strane kao svojevrsni kontrapunkt ostale stare teme mirnog tihovanja, zaboravljanih adresa, domaćih životinja, svijeta koji nestaje, oaza privatnog univerzuma u kojemu dominira akvarelna jasnoća, sigurnost utočišta i već intuitivna fiksacija kolorističkih odnosa. I u jednom i u drugom slučaju dominira atmosfera, pozitivni, dionizijski stav prema životu, prema umjetnosti, ali ne skrivaju se ni trenuci tjeskobe, ranjivost ljudskog života u neraskidivom lancu žena-grad-priroda-ljubav-samoća – duša.
Lili je do sada priredila preko 60 samostalnih izložbi i mogao bi neko primijetiti da je riječ o procesu brzog nastanka slika što moguće otežava dublje promišljanje raznih elemenata slikarstva, ostavlja dojam nedovršenosti. Međutim, pred nama je umjetnica bez hinjene strasti za radom, slikarica oka i srca, iskrena putnica koja bez predaha istražuje i promatra svijet dnevnički bilježeći svoja zapažanja, a sve se doima kao osobna interpretacija Liline intimne, žudene Itake. Od impresionizma do intime, od traganja do čistih oblikovnih struktura izbalansirana kolora, danas već do ruba apstrakcije. Umjetnost Lili Gluić mjesto je čežnje, nostalgije, radosti i bogate krošnje sjećanja.
Tonći Šitin
Hrvatski 
English (UK)