Uronjena u mediteransku floru: maslinu, vrijes, kadulju i brnistru, gazeći uglačano kamenje dalmatinskih kaleta, putujući – radoznalog, otvorenog i druželjubivog duha, promatrajući žene i muškarce, ribe i mačke, koze i magarce, ona utiskuje proživljeno svakim potezom kista u platno ili pak papir. Ne postavljajući pitanja smisla vrijednosti u širem kontekstu, hrabro i bez oklijevanja, vođena instinktom i stvaralačkim porivom ona slika i izlaže.
Kroz svoju umjetničku potragu stila i načina tretiranja slikarske površine, mijenjajući formate uočavamo nepokolebljivost i dosljednost u odabiru slikarskih motiva. Ne udaljujući se od zbilje i tako potvrđuje dostatnost i možda nenadmašivost vlastitog okruženja, a prirodne resurse valorizira kao neiscrpne izvore inspiracije. Svježi i sigurni pokret kista, odabir i miješanje boja uočavamo u manjim formatima kako onima rađenima u tehnici ulja na platnu, tako i onima rađenima u tehnici akvarela.
Kako sam istakla u ranijem osvrtu na njen rad, izdvojila bih kao posebno iskrene, uvjerljive i svježe slike malog formata slikane u tehnici akvarela. Unatoč činjenici da je akvarel, brza tehnika koja zahtijeva oštro oko i brzu ruku, koja ne dopušta pogrešku Lili se vrlo dobro snalazi i postiže čistoću i prozračnost na tim malim slikama.
Tragajući i dalje za vlastitim izrazom unutar impresionističkih smjernica, ona pomiče granice svog slikarskog umijeća.
Mirela Duvnjak, povjesničarka umjetnosti