Slikarica Lili Gluić već nas godinama svojim izložbama poziva na druženja u ozračju tradicije. U prigodi 47-me samostalne izložbe, pored niza motiva kojima evocira Dalmaciju kakvu bismo zauvijek htjeli, Lili podastire i tematski različit ciklus akvarela, u toj je tehnici posebice zanimljiv. Iako je odabrala naslov izložbe “Malo mi je jedan, jedan život s tobom” u maniri romantičnog zanosa nekih sretnijih festivalskih ljeta, dio recentnih radova dotaknut je životom današnjice i sveprisutnim osjećajem beznađa. Lili je, naime, izložbu posvetila „našoj“ ženi, osloncu obitelji, oslikavajući njezinu sudbinu postala je svjedokom vremena u bremenitoj hrvatskoj svakodnevici. Prozračnim potezima boje razblažene vodom, likovnim jezikom Lili nam ukazuje na ne baš ugodnu istinu o „friškim“ penzionerima, ostarjelim seoskim domaćinstvima, o napuštenosti obiteljskoj, društvenoj, prijateljskoj… Lazurni namazi boja u opreci su s tematikom, prepliću se vremena, osjećaji, sve se doima i istim i drukčijim, zbunjuje nas autoričin nježni rukopis i pomno bilježenje raspoloženja s porukom koju šalje. Vodom umjetnica nijansira i oblikuje pognute ljudske figure. Ukapala ih je Lili na pozamašnu bijelu podlogu koja istiskuje, guta, podčinjava sve na njoj oslikano. Razlijevanje boja je kontrolirano, u službi priče i prizora, akvarel ovdje ima i narativnu ulogu. Motivi su jasni, ugođaj postignut, poruka poslana, a sve navedeno Lili postiže ovlašnim i brzim potezima kistom po papiru. Greške akvarel ne oprašta.

U drugom dijelu izložbe Lili se iznova dokazuje kako vrsna umjetnica animalistike. Prikazi životinja nisu česti u suvremenoj umjetnosti, potrebna je iznimna stvaralačka vještina i dobro poznavanje anatomije životinja da bi prizor bio uvjerljiv, a pokret zaustavljen na papiru u pravome trenutku. Lili suvereno niže glave tovara, češljugare na grani, tuke i konje, mačke, mala stada koza. Životinje oblikuje skladno, s puno ljubavi u tek nekoliko boja. Smješta ih u krajolike, sjajne likovne minijature slobodnih kolorističkih poteza umilne ljepote.

I Lilini motivi iz riznice graditeljske baštine reducirani su na odnos boje i površine. Isprekidanim potezima umjetnica otkriva što slika birajući prepoznatljivo i najemotivnije od Dalmacije: njene kale, Splitsku luku, Solurat, Rivu, svetoga Jeru, Vela Luku. I ovdje Lili ostavlja velike prostore bjeline, svjetlo dominira, postupak dematerijaliziranja sve je jači, nezaustavljivo umjetnicu vodi do apstraktnih dijelova kompozicije. Ipak, Lili svoje uporište već je utemeljila u tradiciji, kako slikarskoj tako i mediteranskoj, na njezinim djelima odavna je profiliran autorski izričaj, kolorit i motivski vokabular. U akvarelu Lili dodatno svoje slike boja emocijom, onom bez koje ne bi ni svita bilo.

 

Branka Brekalo, prof.

hrHrvatski