More me beskrajno ljulja do na kraj

/ doživljaj prvi

Na obali sam… Ispred mene Liline slike, slike iz djetinjstva i slike iz života mojih didova i baka… Vidim jarbole brodova, kamene kuće, težake i ribare, tovare i maslinike u lazurnoj izmaglici… Ne znam jesu li to uspomene ili zapisi priča, ili je to stvarnost, magličasta krhkost bez obrisa. More me beskrajno ljulja do na kraj… kraj sjećanja što seže tamo negdje. Znamenito se Biokovo gubi u ljetnoj opijenosti sunca nad morem. Teško i umorno gledam kroz borove, oči mi poluotvorene, sklapaju se. Sunce neumoljivo prži, cvrčci neumorno cvrče. Prijatelji opet uživaju na škrijima…Zrcale se njihove mladenačke ljubavi, jasne, tekuće, brzoplete, zaboravljene u sjaju prirode oko razigranih sunčanih zraka… More me beskrajno ljulja do na kraj… Sve je podređeno varljivoj ljepoti postojanja, a život je prekratak… Gledam boje. Samo ponekad su jače, toplije i uočljivije kada sunce pada u beskraj… dok od našeg života ostaju samo trenuci zapleteni u stamenoj staroj maslini ili boru onkraj rive gdje šetali smo… Ako baš nitko ne upamti naš hod tu je priroda, i dalje ista, prekrasna pozornica naših života… onih prošlih i tek rođenih… More me beskrajno ljulja do na kraj…

/ doživljaj drugi

Stvarajući svoje slike splitska slikarica Lili Gluić najčešće koristi tehniku akvarela vjerno prikazujući svevremensku ljepotu primorskih krajobraza, povezujući tako more i davninu. Jer, tehnika je to koja omogućuje prikaz karaktera vodene površine –mora… svježinu i jasnost kristalnih sunčanih dana na Hvaru, u Betini, Trogiru, Splitu, u Makarskoj. U prozračnosti ljetnog dana boje se slijevaju svježe i prirodne, bez teških kontura i ritmike. Na slikama polja lavande, čovik i tovar, kale, konobe, a iz motiva iščitavamo nekadašnje običaje i život. No, ipak se ponekad, samo pogledom na «Latinski jarboli», osjeti ritam. Tamo gdje su slike obojane jačim bojama u tehnici akrila otkrivaju nam novi slikaričin nerv, zasad pritajen i neobjašnjen, kao na slici «Maslina». Biblijski motiv masline u igri jake zelene, žute, jarkocrvene, plave, pa i crne boje izniman je i sam sebi dovoljan. «Hvar», «Jarići», «Makarska», i još nekoliko slika, rađene su slično, u službi jače boje i izričaja! Prevlast plave boje na pojedinim motivima nije pravilo. Trenutna raspoloženja u duboku doživljaju sebe, prošlosti i sadašnjosti, pretapanje emocija u život sam – slikarici Lili inspiracija su za motive. Slikarskom bistrinom naglašava osobitosti u okruženju neizrecive ljepote. More me uistinu beskrajno ljulja do na kraj…

Ivana Kokić