Svjetlo i boje Mediterana vodilja su doživljaja prizora u slikarstvu Lili Gluić. Motivi dakako nose svoju ljepotu no punu slikovitost dobivaju u integriranju s kolorističkom tvarnošću i samim pojmom kromatskih mijena. Intenzivnom paletom Lili Gluić uzdiže uzbudljivost oblika, promatranih do razine svojevrsnog izjednačavanja teme i ugođaja. Varijantom poetskog realizma s prevladavajućom lirskom konotacijom Lili Gluić mjerom slikarske spontanosti interpretira karakteristična stanja i situacije juga upisanih u scene emotivne bliskosti. U prvom planu nije atraktivnost predloška (premda i ta činjenica ima svoje značenje) već posvojenost prizora, neprekidno otkrivanje bogatstva znanog i dragog vidljivog kako u pulsiranju boje, tako i zemljopisnoj posebnosti. U sintezi intimističke istkanosti i blage ekspresionističke gestualnosti uprizorenja odražavaju dodir konstante izgleda i bljesak trenutka, u događanju povezivanja snage iskonske ljepote i vitaliteta svjetla u boji. Lili Gluić suvereno vlada slikarskim metijeom i s kompozicijske strane i skladnom osjetljivošću za vrijednosti palete, čime ambijenti njezinih okruženja dobivaju neospornu umjetničku autentičnost. Vedute, kako Splita tako i drugih naselja uz more, pejzaži, marine, raslinje, genre scene slikani tehnikama na platnu i akvarelom, čine slijed slikan zanosom i u cjelovitosti motiva i u njegovim detaljima. Lili Gluić na potki klasične estetike gradi svoj svijet slikarske svježine, u dojmljivom opusu brojnih razložnih izdanaka, u rasponu od opisnosti do potrebite naznake predmetnog. Postoje kod stvaralaštva Lili Gluić okviri stilske dosljednosti, ali je i uočljivo izbjegavanje bilokakve, makar i sretne, izvedbene formule budući da za nju slika događaj koji traži iskrenu jeku doživljenog. A motiv koji s radošću preobražava koliko je prednjom, toliko je i u njoj. Konačno nalazi se Lili Gluić na domaćem terenu, prostoru prožetim osobnim životom, te je njena umjetnost, preko talenta, odgovor na dar ljepote koja je ispunjava. Vraćanje je to sa zahvalnošću, i okom, srcem i rukom, širini i dubini veličajnosti primljenog. Sa spoznajom da se radi o daru bez granica, jer ljepota u svoj stvarnosti prepunjena je duhovnom dimenzijom. S udivljenjem slikarice pred silnicama mora, srazom valova sa stijenjem, potenciranog reljefnom strukturom površine, bojom izuzetne energije. Lili Gluić uprisutnila je i smiraj pučine, s barkama u moru i na kraju. A kada je ušla u tkivo grada, poglavito Splita, zastala je pred spomenicima, orijentirima prostora, ali izašla u pitoreskne zakutke sa zdanjima upisanog vremena. Fascinirana je slojevitošću povijesti grada, nalazeći niz zanimljivih rakursa u odnosima ulica, trgova i arhitekture, oplemenjujući ih kolorističkom zvučnošću. U akvarelima suptilnošću poteza i utišanom paletom Lili Gluić s mnogo simpatija bilježi male životne priče, u slikama pomalo kontrastnim „reprezentativnim“ vedutama. Lili Gluić kreativnim nabojem i znatiželjom u odabranoj zbilji motivike juga osobnošću poetike nalazi stalnu mogućnost obnavljanja, čime i potvrđuje pripadnost krugu umjetnika inspiriranih atmosferom i bojama Dalmacije.
Stanko Špoljarić