Lili Gluić je po mnogo čemu posebna slikarica. Njezina eruptivna umjetnička osobnost te snažni subjektivitet uvijek joj je bio pouzdan oslonac u radu jednako kao nepresušna radna energija, široka sposobnost komunikacije i intuicija čije impulse slijedi brodeći neizvjesnim stazama umjetnosti. Kad se Lili dohvati kista ona ne zna stati. Nisu joj dostatne tek jedna ili dvije slike kako bi ostvarila ono zamišljeno.
Tako su nastali njeni ciklusi koji su grijali i razmicali slikaričinu maštu. Jedan od njih je dakako ciklus inspiriran gradom Trogirom; motiv Trogira nad kojim krijesi uzavrelo sunce, a oko grada uskovitlano nebo i more u usklađenim nijansama plavih, sivih i ljubičastih tonova boje s ponekim akcentom žutog i crvenog. Trogir sjaji u odsjaju magličastih membrana ogledala u kojima kao da je sažeto sveukupno vrijeme, ono nekad i ono sad.
Kroz ogledala svojih slika, koje su zapravo prozori njezine duše, Lili Gluić viri u svijet oko sebe i u svoju nutrinu, ogledajući se u nekim novim svjetovima kroz koje ponekad Sunce i Mjesec zamućeno sjaje.
Fascinirana ljepotom svijeta u kojemu živimo i svijeta koji je sposobna izmaštati, slikarica se suprotstavlja prirodi našeg poremećenog društva i ludilu naših života prožetih vlastitim opsesijama i okrutnostima.
Danka Radić
Hrvatski 
English (UK)