Autorica niže morske pejzaže, urbane i ruralne cjeline, mrtvu prirodu, a svi motivi snažno su povezani s dalmatinskim podnebljem, načinom mediteranskog života i svaka od slika ima priču širu od veličine zadanoga okvira. Zato se slikarstvo Lili Gluić čini poznatim, jer budi emociju prepoznavanja, likovnim jezikom rekonstruira hod kroz osobni prostor i vrijeme. U svemu oslikanom Lili traži iskonsku ljepotu pa su i njezine nevere, lebićade i juga, poetična slika čudesne prirode koja nam u različitim oblicima i bojama otkriva misterij Života. Lilina paleta ne zazire od boja, štoviše, svjetlo i raskošan kolorit temelj su njezina slikarstva.

Uvjerljivim, odlučnim, širim namazima kista umjetnica nanosi boje na podloge stvarajući slike omiljenih nam motiva koji u vremenu mnogih kriza postaju odmorišta duše oblikovana po mjeri nostalgična sjećanja i priželjkivanja bolje sutrašnjice.

Motivi Lilina slikarstva postojani su, jasni i stabilni. Zanimljiva mi je Lilina „Regata“ s gotovo barokno uskomešanom kompozicijom, oblim potezima kista i mekšim kolorističkim pretapanjima. Na tom se planu Lili Gluić najviše približava čistom, apstraktnom slikarstvu. Vjerojatno je motiv ono što umjetnicu najviše određuje i usmjerava, a upravo je „Regata“ rasterećena određenja mjestom zbivanja, pokazatelj drukčijih i likovno slobodnijih mogućnosti, ključ otvaranju novog duhovnog prostora gdje vladaju boje i svjetlost, a slikarske varijaci jesu beskrajne, samo Nebo im je granica. Prepoznavajući takvu kvalitetu slikarstva Lili Gluić, zanimalo bi me gdje bi umjetnicu gotovo djetinje prepuštanje likovnosti moglo odvesti. Dokazala je Lili suvereno vladanje osnovama slikarstva varirajući motive Splita, Trogira, Solina, Dalmatinske zagore, u pejzažima skladnih kompozicija. Korak dalje u istraživanju dao bi Lilinom slikarstvu dimenziju više i uvjerena sam, temeljem do sada viđenoga, kako bi Lili Gluić uspjela zadržati toplinu, vedrinu prizora, kada bi ga tek i naslutom oblikovala na platnu.

Branka Brekalo, prof.

hrHrvatski